Ко треба да има план континуитета пословања?
Ко треба да има план континуитета пословања? Показујемо у којим компанијама је прекид пословања ризик и како благовремено проценити критичне процесе.
Short Answer
Компаније са критичним процесима треба да имају план континуитета пословања како би избегле ризике од прекида пословања и благовремено процениле критичне процесе.
Ujutro sistem za upravljanje poslovanjem ne pokreće se. Skladište vidi dolaznu robu, ali ne zna koje narudžbine su hitne. Prodaja pokušava da dobije status putem telefona, a fakturisanje radi iz stare Excel datoteke. U takvim situacijama brzo postaje jasno, ko treba plan kontinuiteta poslovanja: ne samo bankama, bolnicama ili velikim kompanijama, već svim organizacijama gde čak i kratki prekid može zaustaviti prihod, uslugu ili donošenje odluka.
Plan kontinuiteta poslovanja nije dokument koji se stavlja na policu. To je promišljeni redosled kako kompanija nastavlja da funkcioniše na prihvatljivom nivou u slučaju kritičnog događaja - sistemske greške, sajber napada, nestanka struje, prekida u snabdevanju, nedostatka ključnog osoblja ili problema na lokaciji. Ne obećava da neće biti grešaka. Osigurava da u slučaju greške rad ne bude vođen improvizacijom, kontradiktornim informacijama i ličnim telefonskim imenikom.
Ko treba plan kontinuiteta poslovanja u praksi?
Kratak odgovor: kompanija koja ima kritične procese. U preduzeću sa 20-500 zaposlenih koje raste, to je gotovo uvek slučaj, čak i ako se na prvi pogled čini da je poslovanje jednostavno.
U webshopu to može biti obrada narudžbina, ažurnost podataka o zalihama, potvrda plaćanja i veza sa prevoznicima. U proizvodnji to su plan proizvodnje, podaci o mašinama, snabdevanje sirovinama, informacije o kontroli kvaliteta i dokumentacija o isporuci. U uslužnoj kompaniji to mogu biti podaci o klijentima, dodela zadataka, ugovorne obaveze, fakturisanje i izveštaji za menadžment, gde nekoliko sati nesigurnosti može imati ozbiljne posledice.
Suština nije u tome da li postoji server na lokaciji ili je sistem u oblaku u pozadini. Pitanje je šta se dešava ako potrebna informacija, sistem, osoba ili spoljni partner nije dostupan. Ako na to nema jasnog odgovora, poslovanje verovatno više zavisi od skrivenih veza nego što rukovodstvo shvata.
Nisu svi procesi jednako kritični
Nije potrebno pripremiti isti nivo plana za vanredne situacije za sve unutrašnje aktivnosti. Mesečno odobrenje marketinškog materijala možda može sačekati dva dana. Dnevne isporuke, izdavanje sirovina za proizvodnju ili dostupnost korisničke službe, međutim, ne moraju.
Zato prvi korak nije preuzimanje šablona, već procena poslovnog uticaja. Koliko prihoda, dodatnih troškova, ugovornih rizika ili poverenja klijenata je ugroženo ako proces padne na sat, dan ili nedelju? Koliko brzo mora biti obnovljen? I na kojem minimalnom nivou mora funkcionisati dok se potpuno ne obnovi?
U jednoj kompaniji može biti prihvatljivo da se kompletna evidencija zaliha obnovi tek nakon nekoliko sati, ako do tada funkcioniše verifikovani, ograničeni ručni proces izdavanja. U drugoj kompaniji to već može biti neprihvatljivo jer se iste zalihe pojavljuju u više prodajnih kanala. Pravi plan uvek polazi od stvarnih poslovnih zavisnosti, a ne od opšte informatičke kontrolne liste.
Kritični procesi često ostaju skriveni
Mnogi operativni rizici nisu tamo gde ih rukovodioci prvo traže. Nije sam ERP najveći problem, već to što jedan kolega svako jutro ručno ispravlja podatke o narudžbama pre nego što uđu u ERP. Nije prekid skladišnog sistema glavni rizik, već to što su podaci potrebni za transportne etikete u ličnoj datoteci jednog zaposlenog.
Isto važi za neformalno znanje. Ako je iskusni kolega na odmoru i niko drugi ne zna kojim redosledom treba obraditi reklamaciju, pokrenuti proizvodnu seriju ili uskladiti isporuku, tada je ta osoba zapravo kritični operativni element. To je i ljudski opterećujuća situacija: organizacija se stalno oslanja na iste ljude, koji tako nemaju stvarnu zamenu.
Koji znakovi ukazuju na to da je već potreban plan?
Potreba za kontinuitetom poslovanja često se može prepoznati mnogo pre nego što dođe do spektakularnog incidenta. Upozoravajući znak je ako tim ne može tačno reći od kojih sistema se sastoji kompletan put narudžbine klijenta. Takođe, rizik ukazuje ako se isti podaci unose u više sistema, ako se izveštaji za menadžment moraju ručno sastavljati svake nedelje, ili ako se otkrivanje greške redovno započinje telefonskim pozivima.
Posebnu pažnju zaslužuju sledeće situacije:
- Jedna osoba poznaje detalje ili pristupe ključnom procesu.
- Prodaja, skladište, proizvodnja i finansije vide različite podatke o istoj stvari.
- U slučaju prekida spoljnog dobavljača, nema određenog odgovornog, kontakta i alternativnog načina rada.
- Postoji informacija o postojanju rezervnih kopija, ali vreme i rezultat vraćanja još nisu provereni.
- Nakon sistemske greške nema jasnog komunikacionog reda prema klijentima, zaposlenima i partnerima.
Ovo ne znači nužno da odmah treba uvesti novi sistem. Često prvo treba razjasniti proces: ko odlučuje, ko izvršava, odakle dolaze podaci, koja je odobrena ručna alternativa i kada treba eskalirati problem.
Rezervna kopija nije plan kontinuiteta poslovanja
Dva pojma se često mešaju. Rezervna kopija pomaže da se podaci ili sistem mogu obnoviti. To je neophodno, ali samo po sebi ne govori kako korisnička služba prima narudžbine, kako skladište radi, ko je ovlašćen da donosi odluke ili odakle se klijenti obaveštavaju o kašnjenju.
Iz istog razloga, post-katastrofalni informatički oporavak je samo jedan deo. Tehnički tim može obnoviti server, ali ako pritom nije razjašnjen redosled prioriteta, redosled pristupa i privremeno funkcionisanje poslovnog procesa, kompanija ostaje u nesigurnoj situaciji.
Dobar plan spaja poslovnu i tehničku perspektivu. Beleži kritične usluge, zavisnosti, odgovorne osobe, očekivana vremena oporavka, privremene ručne korake i komunikaciju. Ne treba ga previše komplikovati, ali mora biti dovoljno detaljan da se može koristiti i u stresnim situacijama.
Kako započeti procenu?
Vredi početi sa jednim procesom sa velikim poslovnim uticajem. Na primer, procesom od narudžbine do isporuke, izdavanjem proizvodne narudžbine ili lancem fakturisanja i upravljanja potraživanjima. Cilj nije odmah katalogizovati sve moguće rizike, već učiniti vidljivim stvarni tok posla.
Pitajte redom šta pokreće proces, koji sistemi i datoteke učestvuju u njemu, ko prenosi informacije, koji korak se ne sme preskočiti i šta se dešava ako taj element ispadne. Odgovori obično brzo otkrivaju paralelne evidencije, ručne prenose podataka i odluke vezane za jednu osobu.
Zatim se mogu razmotriti poboljšanja. Možda je dovoljna jednostavna, dokumentovana zamena i redovna proba vraćanja. Možda je potrebna integracija, preciznije upravljanje pravima, unapređenje infrastrukture ili radni proces manje osetljiv na greške. Da bi se donela dobra odluka, prvo treba razumeti kakav poslovni gubitak promena sprečava.
Plan treba i testirati
Plan koji niko nije isprobao je više pretpostavka. Nije potrebno simulirati potpuni prekid rada. Već kratka, vođena vežba mnogo pokazuje: šta se dešava ako sistem za narudžbine nije dostupan tri sata; ko komunicira; koji izvor podataka se može koristiti; koliko dugo funkcioniše ručno rešenje; i kada situacija postaje odluka menadžmenta.
Tokom testa često se ne otkrivaju tehnološke greške, već praznine u odgovornostima. Dvoje ljudi čekaju jedno na drugo, ili niko nije ovlašćen da donese odluku. Ovo je mnogo jeftinije i mirnije rešiti nego usred stvarnog prekida rada.
Kontinuitet poslovanja na kraju nije priprema zasnovana na strahu. Radi se o poznavanju poslovanja. Ako kompanija zna koji procesi održavaju prihod i uslugu klijentima, i zna kako da funkcioniše tokom prekida, rast ne povećava automatski haos. Vredi na sledećem operativnom sastanku ne pitati „imamo li plan?“, već: „šta bi prvo stalo, i ko bi to mogao dokazano rešiti?“
Planning a similar system or integration?
Show us the current process and systems. We will help identify the lowest-risk next step.
Key Takeaways
- Само једна особа зна детаље или има приступ кључном процесу.
- Продаја, складиштење, производња и финансије виде различите податке о истом случају.
- У случају прекида услуга спољног добављача, нема одређеног одговорног лица, контакта или алтернативног начина рада.
- Постоје информације о постојању резервних копија, али време и резултат враћања још нису проверени.
- Након системске грешке, нема јасне комуникације са клијентима, запосленима и партнерима.
Frequently Asked Questions
Ко у пракси треба да има план континуитета пословања?
Кратак одговор: компаније које имају критичне процесе. За компаније са 20-500 запослених које расту, ово је скоро увек случај, чак и ако пословање на први поглед изгледа једноставно.
Који знаци указују на то да је већ потребан план?
Потреба за континуитетом пословања често се може препознати много пре него што се деси упадљив инцидент. Упозоравајући знак је ако тим не може тачно да каже од којих система се састоји комплетан пут наруџбине клијента. Ризик такође указује на то ако се исти податак уноси у више система, ако се извештаји руководства морају ручно састављати сваке недеље или ако се откривање грешке редовно започиње телефонским позивима.
Како започети процену?
Вреди почети са једним процесом који има велики утицај на пословање. На пример, процесом од наруџбине до испоруке, издавањем производног налога или ланцем фактурисања и управљања потраживањима. Циљ није одмах каталогизовати све могуће ризике, већ учинити видљивим прави пут рада.
Related Engineering Insights
Zašto je isporuka spora? Skriveni razlozi
Zašto je isporuka spora? Prepoznajte kašnjenja u procesu između narudžbine, zaliha, skladišta i transporta pre nego što troškovi porastu.
Како елиминисати одобрења путем е-поште?
Како елиминисати одобрења путем е-поште тако да одлуке буду брже, праћене, контролисане и истовремено поуздане?
Облачни или локални систем за резервну копију?
Избор између облачног или локалног система за резервну копију: на основу ризика, времена за опоравак и континуитета пословања, а не рутински, већ свесно.